Slika Chatsky ("Jao iz Wit"). Karakteristike Chatskoga

Komedija "Jao iz Wit" poznat je rad A. S. Griboedov. Pisajući je, autor je odmah stajao u skladu s vodećim pjesnicima svog vremena. Pojava ove igre izazvala je živo reagiranje u književnim krugovima. Mnogi su žurno izrazili svoje mišljenje o zaslugama i demeritetima djela. Posebno vruća rasprava potaknula je sliku Chatskoga - glavni lik komedije. Ovaj će članak biti posvećen opisu ovog karaktera.

Prototipovi Chatskoga

Suvremenici AS Griboyedov su otkrili da ih imidž Chatsky podsjeća na P. Ya Chaadaev. To je Pushkin istaknuo u pismu P. A. Vyazemskyu 1823. Neizravna potvrda ove verzije, neki istraživači vide da je izvorno glavni lik komedije nosio ime Chadsky. Međutim, mnogi opovrgavaju ovo mišljenje. Prema drugoj teoriji, Chatskyova slika odraz je biografije i karaktera VK Kuchelbeckera. Sramotna, neuspješna osoba koja se tek vratila iz inozemstva mogla je vrlo dobro postati prototip glavnog nositelja "Jao iz Wit".

Sličnost autora s Chatskyom

Očito je da je glavni lik igre u njegovim monologima izražavao misli i poglede, koji je sam Griboyedov pridržavao. "Jao iz Wit" je komedija koja je postala osobni manifest autora protiv moralnih i društvenih poroka ruskog aristokratskog društva. I mnoge osobine karaktera Chatsky kao da su otpisane od autora. Prema riječima suvremenika, Aleksandar Sergejevich bio je nevjeran i vruć, ponekad neovisan i oštar. Stavovi Chatskoga o imitaciji stranaca, nečovječnosti kmetstva i birokracije su istinske misli Griboyevova. Često ih je izrazio u društvu. Pisac je čak i jednom zvao luđak kad je na svjetovnoj stranci snažno i nepristrano reagirao na ropski stav Rusa prema svemu inozemnom.

Autorova karakteristika junaka

Kao odgovor na kritike njegovog suradnika i dugogodišnjeg prijatelja PA Katenin da je lik protagonista „nedosljedne”, koji je vrlo nedosljedna, Griboyedov je napisao: „U mojim 25 komedija budale na razuman čovjek.” Chatsky slika za autora - portret inteligentan i dobro obrazovani mladi čovjek uhvaćen u teškoj situaciji. S jedne strane, on je u "anti-društvu", jer "malo više od drugih", on je svjestan njegove superiornosti i ne pokušava ga sakriti. S druge strane, Aleksandar A. ne može postići nekadašnji položaj njegova djevojka, sumnja na prisutnost protivnika, pa čak i neočekivano spada u kategoriju ludo, ono pronalazi posljednji. Prekomjeran žar njegovog junaka Griboyedov objašnjava snažno razočaranje u ljubavi. Dakle, u „Jao iz Wit” slika Chatsky okrenuo tako nesuvislo i nedosljedna. On je "pljunuo u oči i bio takav".

Chatsky u liječenju Puškin

Pjesnik je kritizirao glavni lik komedije. U isto vrijeme, Puškin je cijenio Griboedova: volio je komediju "Jao iz Wit". Karakteristike Chatskoga u tumačenju velikog pjesnika vrlo je neugodna. Pozvao je Alexandera Andrejevičevu uobičajenog razmišljača junaka, gluposti ideja jedine inteligentne osobe u igri - sam Griboedov. On smatra da je glavni lik - „dobar čovjek”, koji je postigao izvrsne misli i dosjetkama iz drugog čovjeka i počeo „cast bisera” prije Repetilov i drugi predstavnici famusovskogo straže. Prema Pushkinu, ovo je ponašanje neoprostivo. On vjeruje da je proturječan i nedosljedan karakter Chatskoga odraz svoje vlastite gluposti, što heroj postavi u tragičnom položaju.

Znak Chatskoga, prema Belinskyju

Poznati kritičar 1840., kao i Puškin, poricao je kako se glavni lik igra u praktičnom umu. Tumačio je sliku Chatskoga kao potpuno apsurdnu, naivnu i sanjarnu osobu i nazvao ga "novim Don Quijoteom". S vremenom je Belinsky donekle promijenio svoje stajalište. Karakteristična komedija "Jao iz Wit" u svojoj interpretaciji postala je vrlo pozitivna. Nazvao ju je prosvjed protiv "zloglasne stvarnosti Rajasa" i smatrao ga "najplemenitijim, humanističkim djelom". Kritičar nije vidio pravu složenost slike Chatskoga.

Slika Chatskoga: interpretacija 1860-ih

Publicisti i kritičari 1860-ih počeli su pripisati ponašanju Chatskoga samo društveno značajnim i socio-političkim motivima. Na primjer, AI Herzen vidio u glavnom junaku igre odraz Griboyevovog "povratnog mišljenja". Smatra sliku Chatskoga kao portret Decembrist-Revolucionarnog. kritičar AA Grigoriev u Alexander Andreevich vidi čovjeka koji se bori s porocima suvremenog društva. Za njega heroji "Jao iz Wita" su likovi ne "visoke" komedije, već "visoke" tragedije. U takvim tumačenjima, slika Chatskoga iznimno je generalizirana i tumačena vrlo jednostrano.

Slika Chatskoga iz Goncharova

Ivan u svom kritičkom studija „zillion mukama” predstavio najpronicavijih i točne analize predstave „Jao iz Wit”. Karakteristike Chatsky, prema Goncharov, mora biti s obzirom na njegovo stanje uma. Nesretan ljubav Sofije čini komedija protagonista drskosti i gotovo neadekvatna, prisiljavajući izgovoriti duge monologe pred ravnodušnim svojim vatrenim govorima ljudi. Dakle, bez obzirom na ljubavnu vezu, to je nemoguće razumjeti strip i tragičnu prirodu oba Chatsky slike.

Problemi igranja

Heroji "Tuga iz Wit" suočeni su s Griboyevovim u dva sukoba koji stvaraju zemljište: ljubav (Chatsky i Sofija) i socio-ideološki (FAMUSOV DRUŠTVO i glavni lik). Naravno, društvena pitanja djela postaju istaknuta, ali ljubavna linija u igri je vrlo važna. Nakon što je Chatsky požurio u Moskvu samo da se sastaje s Sofijom. Stoga, i sukobi - društvena, ideološka i ljubav - jačaju i nadopunjuju jedan drugoga. Oni se razvijaju paralelno i jednako su potrebni za razumijevanje svjetonazora, karaktera, psihologije i odnosa heroja komedije.

Glavni lik. Sukob ljubavi

U sustavu likova u igri Chatsky je na glavnom mjestu. Spaja dvije priče u jednu cjelinu. Za Alexander Andreevich, glavna stvar je ljubavni sukob. On savršeno razumije kakve je ljude u društvu, a ne namjerava sudjelovati u obrazovnim aktivnostima. Razlog njegove olujne rječitosti nije politički, već psihološki. Osjećaj "nestrpljivosti srca" mlade osobe osjeća se tijekom cijele igre.

Isprva Chatskyova "loquacity" je uzrokovana radošću susreta sa Sophijom. Kad junak shvati da djevojčica nema nekog traga od onoga što je prethodno imala, tada počinje raditi nekonzistentna i hrabra djela. Ostaje u obitelji Famusov jedini cilj: da zna tko je postao novi ljubitelj Sophije. U ovom slučaju jasno je "um bez srca".

Nakon što Chatsky uči o odnosu Molchalin i Sofije, on pada u drugačiji ekstrem. Umjesto ljubavnih osjećaja, zagrljaj i bijes ga okružuju. On okrivljuje djevojku koja je imala „nada namamio”, ponosno izjavljuje joj prekid odnosa, kune da je „... potpuno otrijeznio”, ali to će se izliti na svijetu ‘svu žuč i sav razočaranje.’

Glavni lik. Sukobi socio-politički

Ljubavna iskustva povećavaju ideološko sučeljavanje između Aleksandra Andreevicha i Famusovog društva. Prvo Chatsky odnosi moskovskog plemstva s ironičnim tišine: „... Ja ekscentrici drugo čudo / nasmijati jednom, a zatim ga zaboraviti ...” Međutim, kako je uvjeren u ravnodušnosti Sofije, njegov govor postaje hrabar i neobuzdana. Sve u Moskvi počinje ga iritirati. Chatsky utječe na njihovu monologa mnoga aktualna pitanja suvremene ere: pitanje nacionalnog identiteta, kmetstva, obrazovanja i svijesti, te usluge i tako dalje. On govori o ozbiljnim stvarima, ali istodobno, od uzbuđenja, ide u "pretjerivanje, gotovo bezgrešnost", prema IA Goncharov.

Usklađivanje glavnog znaka

Slika Chatskoga portreta je čovjeka s razvijenim sustavom životne vrijednosti, svjetske perspektive i morala. On smatra glavnim kriterijem procjene osobe koja želi znanje, fino i visoke stvari. Alexander Andreevich nije protiv rada za dobrobit države. No, on neprestano naglašava razliku između "služenja" i "služenja", što on pridaje temeljnoj važnosti. Chatsky ne boji javnog mnijenja, ne prepoznaje vlasti, čuva svoju neovisnost, što uzrokuje strah među moskovskim plemićima. Oni su spremni prepoznati u Aleksandru Andreevichu opasnu pobunjenicu, koja se protivi najsvetijim vrijednostima. S gledišta Famusovog društva, Chatskyovo je ponašanje atipično, a time i - prezirno. On je "upoznat s ministarima", ali ne koristi svoje veze ni na koji način. Na prijedlog Famusova da živi "kao i svi drugi" odgovori s prezirnim odbijanjem.

U mnogim aspektima se slaže sa svojim juncem Griboyevom. Slika Chatskoga je vrsta prosvijećene osobe koja slobodno izražava svoje mišljenje. Ali u svojim izjavama nema radikalnih i revolucionarnih ideja. Upravo je to u konzervativnom FAMUS društvu bilo kakvo odstupanje od uobičajene norme izgledalo pretjerano i opasno. Nije ni čudo da je Alexander Andreevich na kraju bio prepoznat kao luđak. Heroji "Jao iz Wit" samo bi mogli objasniti za sebe neovisnu prirodu Chatskyovih prosudbi.

zaključak

U suvremenom životu, igra "Jao iz Wit" ostaje sve relevantnija. Slika Chatskoga u komediji je središnja figura koja pomaže autoru cijelom svijetu da izrazi svoje misli i poglede. Po volji Aleksandra Sergejevicha, glavni lik djela stavlja se u tragikomične uvjete. Njegov okrutni akuzatorni govor uzrokuje razočaranje u ljubavi. Međutim, problemi koji nastaju u njegovim monologima su vječne teme. Zahvaljujući njima, komedija je ušla u popis najpoznatijih svjetskih književnih djela.